Amel Yachts

Amel

Osnivač brodogradilišta Henri Amel (rođen 1913., umro 2005.) bio je pionir u području "gradnje plovila od kompozitnih materijala". Njegovo bogato iskustvo i sklonost inovacijama i danas oblikuju Amel jahte.

Kada danas jedriš na 50- i 60-stopnim jahtama iz kuće Amel, teško je povjerovati da je i ovo brodogradilište u pravom smislu riječi počelo „malo”: s malim serijama, s malim budžetima, s malim brodovima.
Pogledaš li, međutim, malo pažljivije aktualne Amel jahte, brzo postaje jasno da su graditelji i konstruktori u tom tipično francuskom brodogradilištu ostali vjerni starim načelima: graditi robusne, dugovječne brodove koji su tehnički na najnovijoj razini, prolaze bez „nepotrebnih ukrasa” i ipak se mogu nazvati „luksuznim jahtama”.

Potraga za stalnom obnovom

Tim brodogradilišta Amel Yachts slijedi taj put već od 1962. godine. Tako se u svakoj pojedinoj jahti krije više od pola stoljeća zanatskog umijeća i odgovarajuće golemo iskustvo. To treba shvatiti doslovno jer su Amel jahte gotovo uvijek pojedinačne izvedbe.
Do prije nekoliko godina u Amelovim halama u La Rochelleu u pravilu se radilo „samo” na jednoj jahti; u međuvremenu se istodobno postavljaju na kobilicu i izrađuju dvije do tri jahte.
Kao i u drugim francuskim brodogradilištima s dugom tradicijom, i u Amel Yachtsu ostalo se vjerno izvornom duhu tvrtke, nadahnutom osnivačem brodogradilišta Henrijem Amelom (koji se zapravo zvao Henri Tonet). Ono što se u kontekstu pojma „tradicija” može činiti pomalo paradoksalnim, u Amelu je program: „Amel ili potraga za stalnom obnovom” već je desetljećima moto brodogradilišta.

Pionir kompozitnih materijala

Henri Amel (rođ. 1913.) osnovao je brodogradilište 1965. godine, no već je u mladosti bio strastveni jedriličar i zaljubljenik u vodene sportove. Tijekom Drugoga svjetskog rata kao vojnik je primijetio da su desantni brodovi kojima su se savezničke snage iskrcavale u Francuskoj često bili izrađeni od poliesterskog kompozita. Budući da Amerikanci nisu htjeli otkriti svoju „tajnu“ o tome od čega se taj kompozit sastoji, Henri Amel razvio je vlastitu tkaninu od staklenih vlakana kojom je laminirao unutarnje stijenke, trup i palubu te ih spojio u jednu cjelinu. Rezultat je bila otporna i potpuno vodonepropusna struktura.

S malim krstašem „Copain“ (kompić) Amel je odmah na početku serijske proizvodnje stvorio miljenika publike. Brod dug svega 5,25 m gradio se više od šest godina, sve do 1968. Već je 1966. Amel na tržište izbacio svoju prvu serijsku ketch jedrilicu od 11 m; dvadeset godina i pet serija modela različitih veličina kasnije razvijena je legendarna Super Maramu. Ketch od 16 metara i danas je u brodograditeljskim krugovima prava legenda.

Kroz razdoblje od deset godina Super Maramu se u Amelu gradila bez bitnijih promjena. Godine 1997. nastao je novi nacrt za ketch od 16 m, koji se zatim uspješno gradio sve do 2006. Godine 2000. američki časopis „Cruising World“ proglasio je Super Maramu najboljim brodom godine.

Europska jahta godine, kategorija „Luksuz“

Godine 2016. predstavljen je Amel 64, a 2017. Amel 50, koji je već sljedeće godine izabran za „najbolju europsku jahtu u kategoriji „Luksuz“. Godine 2019. prerađena verzija Amela 60 zamijenila je prethodni model.

Osnivač brodogradilišta i njegov „motor“ Henri Amel umro je 2005., no ostavio je iza sebe dobro posloženo nasljeđe – brodogradilište koje funkcionira i u svakom je pogledu inovativno. Do posljednjega dana Henri Amel utjecao je na dizajn i opremu Amelovih jahti. I to unatoč tome što je taj strastveni jedriličar zbog ratne ozljede kroz duga razdoblja bio potpuno slijep.